Danas kolega s posla priča kako je kupovao duhan na crno. Čekao je određenog momka, kojeg prije nije upoznao. Kad je ovaj izišao iz auta, kolega je pomislio U što sam se upleo? Ovo je neki kriminalac! Kad smo ga pitali na temelju čega je odmah zaključio, mrtav hladan je odgovorio – Pa izgledao je kao kriminalac – nisko čelo, spljošteni nos, 1, 50m visok.
Zaista je uvrijeđeno među ljudima da su niži ljudi skloniji kriminalu. Uvijek se govori da su svi diktatori bili niski, iako je recimo za Napoleona, jednog od slavnijih nižih ljudi velika apetita za osvajanje, to stvar povijesne greške, odnosno nije bio tako nizak kako se danas misli. O tome pročitaj ovdje.
Genetički determinizam 19. stoljeća govorio je da su kriminalci genetički predispozirani. To je danas, međutim, odbačeno. Ipak, to ne znači da ljudska biologija i fizionomija nemaju nikakve poveznice sa vjerojatnošću da određena osoba postane kriminalac. Naime, genetski smo predispozirani da budemo, primjerice, debeli, a to se odražava na vjerojatnost našeg zaposlenja. A nezaposlena osoba je očitih razloga sklonija kriminalu, govori se u radu, objavljenom 2010. g., na temu povezanosti visine i kriminala u SAD-u u 19. stoljeću. Rad su napisali Howard Bodenhorn (Clemson), Carolyn Moehling (Yale), i Gregory N. Price (Morehouse). Koristeći podatke o zatvorenicima, došli su do zaključka kako su isti bili niži od tadašnjeg prosječnog Amerikanca, odnosno da se vjerojatnost da će osoba postati kriminalac, smanjuje s visinom. Viša osoba, manja vjerojatnost da će prekrišiti zakon i time završiti u zatvoru. Ovaj zaključak se poklapa s ispitivanjem koje je pokazalo kako viši ljudi imaju više šanse za zaposlenje.
zabavnaekonomija 