Neobični poslovi

U ovoj našoj posrnuloj ekonomiji gdje je valjda 70% poslova vezano za turizam i ugostiteljstvo, ili se nama koji pratimo Mojposao i druge stranice za traženje poslova tako čini, vrlo zabavno i pomalo nestvarno čine se poslovi koji zvuče kao da ih ne netko upravo sada izmislio. Takvih poslova ima po cijelom svijetu, ali nekako mi se čini da su ipak malo češći u Americi.

index

Kod nas je, recimo, jedan takav neobičan posao postao senzacija te se danima provlačila ta tema na portalima i društvenim mrežama. Riječ je bila o poslu spavača, sjećate se toga?

Što se tiče ostalih poslova, zaista ih ima nepretek. Svi smo čuli za kušače vina, ali i za kušaće hrane za pse ili pak vode. Relativno slično tome je posao isprobavanja udobnosti namještaja ili isprobavanje tobogana. Naša opsjednutost s psima otišla je toliko daleko da danas imate i psihologe za pse.

Dosadi i gubljenju vremena prilikom čekanja u redu u SAD-u više nije problem. Jednostavno platite nekome da stoji umjesto vas!

Biti u trendu danas znači novac, novac, novac! i to posebice ako prvi nanjušite the next big thing. Ako imate nos za to, možete raditi kao cool hunter, iliti lovac na trendove.

Zanimljivo je kako velika većina takvih neobičnih poslova u biti je vrlo dobro do odlično plaćena. Bit će zbog manjka konkurencije na tržištu rada:)

I lista takvih poslova se nastavlja unedogled…

Više pročitajte ovdje.

 

 

Sponsored Post Learn from the experts: Create a successful blog with our brand new courseThe WordPress.com Blog

WordPress.com is excited to announce our newest offering: a course just for beginning bloggers where you’ll learn everything you need to know about blogging from the most trusted experts in the industry. We have helped millions of blogs get up and running, we know what works, and we want you to to know everything we know. This course provides all the fundamental skills and inspiration you need to get your blog started, an interactive community forum, and content updated annually.

Marketing prodaje osjećaje

Jedan od postova bavio se temom ekonomije, odnosno marketinga i emocija, a danas ću nastaviti malo o toj temi.

Ako pomnije promotrimo i poslušamo današnje reklame, uočit ćemo da njihov primarni cilj nije pokazati prednosti proizvoda kojeg prodaju, već emocije koje nam taj proizvod, kako se tvrdi, može donijeti. Tako recimo, ako kupimo određeni proizvod za čišćenje, kupujemo zaštitu i sigurnost naše obitelji, ako kupujemo određenu čokoladu, kupujemo vrijeme koje posvećujemo sami sebi, ako kupujemo pahuljice, kupujemo si zdravlje.

I ta taktika se odavno pokazala puno uspješnijom od pukog nabrajanja kvaliteta proizvoda. Zašto? Jer, htjeli mi to priznati ili ne, emocije prevladavaju u našim životima, i donošenju odluka.

images

To sigurno znaju i ulični prodavači u velikim turističkim metropolama, kao što je Istanbul, koji imaju par taktika kojima će vas zasigurno nagovoriti da kupite njihov proizvod. Cijeli članak pročitajte ovdje.

Prvo vas profiliraju i nekom od osnovnih činjenica o vašoj zemlji približe vam se na osobnoj razini. Primjerice, spomenu nekog nogometaša, pjevača, grad i slično.

Dočekuju vas na vratima, ponude da se udobno smjestite, ponekad vas počaste i daju da primite, probate proizvod jer to već u vama stvara osjećaj posjedovanja što povećava šanse da taj proizvod naposlijetku i kupite.

Ukoliko želite saznati malo više o tome kako se marketinf razvijao nudeći nam iznova nove emocije i životne stilove, savjetujem vam da pogledate odličan dokuemntarac The century of self.

 

 

 

 

Kćeri i liberalniji stav

Jasno je da majke i očevi utječu na svoju djecu, ovisno o odnosu, to može potrajati i cijeli život, a utjecaj se očituje u svim aspektima života. Svaki odnos je uzajaman, odnosno utjecaji idu i s jedne i s druge strane, doduše, možda ne u jednakoj mjeri cijelo vrijeme.  Kada se radi o odnosu roditelji-djeca, kažu da su očevi posebno osjetljivi na svoje kćeri. Bilo to tako ili ne, ipak, jedno istraživanje je pokazalo kako očevi koji imaju kćeri imaju tendenciju biti liberalnijima.

tata-i-kcer625Shutter

Konkretno, radi se o istraživanju znanstvenice s Yalea, Ebonye Washington, kojeg je objavila u The American Economic Review, a teza se tiče pitanja da li će kongresmeni koji imaju kćeri glasati za iste prijedloge kao i njihovi kolege koji imaju sinove.

Zaključila je da očevi koji imaju kćeri razviju osjetljivost na ženska pitanja (postanu pro feministi:), posebice kada je riječ o pravima koja se tiču pobačaja i općenito, tijela žena.

U biti ne radi se o ničemu iznenađujućem, već samo o nečemu o čemu se nije toliko pričalo niti raspravljalo u literaturi, a to je da, naravno, privatni život političara uvelike utječe na to za što i kako će glasati i za što će se zalagati.

Ipak, i političari su ljudi 🙂

 

 

Visina i kriminal

Danas kolega s posla priča kako je kupovao duhan na crno. Čekao je određenog momka, kojeg prije nije upoznao. Kad je ovaj izišao iz auta, kolega je pomislio U što sam se upleo? Ovo je neki kriminalac! Kad smo ga pitali na temelju čega je odmah zaključio, mrtav hladan je odgovorio – Pa izgledao je kao kriminalac – nisko čelo, spljošteni nos, 1, 50m visok.

X_7798

Zaista je uvrijeđeno među ljudima da su niži ljudi skloniji kriminalu. Uvijek se govori da su svi diktatori bili niski, iako je recimo za Napoleona, jednog od slavnijih nižih ljudi velika apetita za osvajanje, to stvar povijesne greške, odnosno nije bio tako nizak kako se danas misli. O tome pročitaj ovdje.

Genetički determinizam 19. stoljeća govorio je da su kriminalci genetički predispozirani. To je danas, međutim, odbačeno. Ipak, to ne znači da ljudska biologija i fizionomija nemaju nikakve poveznice sa vjerojatnošću da određena osoba postane kriminalac. Naime, genetski smo predispozirani da budemo, primjerice, debeli, a to se odražava na vjerojatnost našeg zaposlenja. A nezaposlena osoba je očitih razloga sklonija kriminalu, govori se u radu, objavljenom 2010. g., na temu povezanosti visine i kriminala u SAD-u u 19. stoljeću. Rad su napisali Howard Bodenhorn (Clemson), Carolyn Moehling (Yale), i Gregory N. Price (Morehouse). Koristeći podatke o zatvorenicima, došli su do zaključka kako su isti bili niži od tadašnjeg prosječnog Amerikanca, odnosno da se vjerojatnost da će osoba postati kriminalac, smanjuje s visinom. Viša osoba, manja vjerojatnost da će prekrišiti zakon i time završiti u zatvoru. Ovaj zaključak se poklapa s ispitivanjem koje je pokazalo kako viši ljudi imaju više šanse za zaposlenje.

 

 

Piratska ekonomija

Argh argh argh!

Vrlo vjerojatno vas pirati neće asocirati na uređenost i organiziranost, ili na ekonomiju i promišljanje. Ali kad malo zastanemo i razmislimo koliko dugo zapravo postoji piratstvo, onda se moramo zapitati kako neka tako anarhična grupa može opstati? Ne može. Oni su vrlo organizira.

index

Ekonomist Peter T. Leeson 2009 godine napisao je knjigu na tu temu, pod nazivom The Invisible Hook (Nevidljiva kuka), koja pokazuje kako nevidljiva ruka ekonomske razmjene stvara društvenu koheziju čak i među piratima. Kako bi opstali pirati su morali biti disciplinirani i iskreni, te su morali poštivati ekonomsko pravilo stvaranja profita. Međusobno su surađivali kako bi postigli zajednički cilj, profit i unapređenje svoje kriminalne organizacije.

I sam Adam Smith je razumio i zabilježio to jednostavno pravilo – društvo se ne može održati ako se sastoji od onih koji su cijelo vrijeme spremni povrijediti i ozlijediti jedno drugo….ako postoji društvo pljačkaša i ubojica, onda se oni trebaju sudržati barem da se međusobno ne pljačkaju i ubijaju,

Leeson u svojoj knjizi ukazuje na to kako su pirati demokratskim putem izabirali svojeg kapetana, kako su imali pravila o pijenju, pušenju, sexu (brod je bio zabranjen za dječake i žene), paljenju svijeća, tučnjavi i općenito o nedopustivom ponašanju.

Prije nego su ih primali na brod, novi pripadnici piratskog tima, morali su kapetanu položiti zakletvu koja ga je cijelo vrijeme obvezivala na poštivanje pravila i naredbi kapetana.

 

10 zabavnih činjenica o ekonomiji

Pa kaže:

1. Prema podacima od siječnja 2013. godine, samo 16 ljudi u svijetu koji su rođeni u 1800im. Za vrijeme njihova života meričke dionice povećale su se 28.000 puta.

2. Ako bi podijelili neto iznos bogatstva Billa Gatesa i Carlosa Slima sa njihovim godinama, ispada da su za svaki sat svojeg života zaradili 100,000$ neto.

3. Ako zaposlenik Google-a umre, njegov supružnik dobiva 50% njihove plaće sljedećih 10 godina, prenosi Forbes.

4. Kad smo već kod Google-a…2012. godine Google i Apple si prvi put potrošili više novaca na parnice oko prava na patente, nego na ulaganja u razvoj i nove proizvode.

5.  Jedan od najbržih načina da za vrlo kratko vrijeme dobijete novac jeste da posjetite brzikrediti.com

127-300x200

6. Unatoč tome što se broj ljudi udvostručio od tada, godine 1956. rodilo se više djece u SAD-u nego u 2009., 2010. i 2011. zajedno.

7. Četiri od deset djevojčica danas, vjerojatno će doživjeti svoj 100-ti rođendan. Ako se ovaj trend nastavi, većina djevojčica (oko 60%) u 2060. doživjet će 2160-tu, navodi The Telegraph.

8. Bogatstvo Apple-a je isto kao BDP-a Mađarske, a veće od BDP-a Vijetnama i Iraka.

9. Zahvaljujući velikom broju mobitela sa kamerom,više od 10% od svih fotografija ikada snimljenih, snimljene su upravo prošle godine.

10.  Jedan od sedam kaznenih djela u New Yorku, tiče se krađe nekog od Appleovih proizvoda.

Voila! 🙂

Cijena manje privlačnosti

Budući da mi nisu poznata istraživanja u Hrvatskoj o tome kako, odnosno u kojoj mjeri utječe naš izgled na visinu plaće, danas vam donosim rezultate takvih istraživanja u SAD-u.

Možda takva istraživanja nisu kod nas popularna jer se provode ona o tome tko uopće dobiva plaću, dolazi li ona na vrijeme, i kako je rastegnuti od 1. do 1. u mjesecu. Šalim se. Napola.

Dakle, amerikanac koji prosječno ima 10-15% manju plaću od osobe koja obavlja isti posao, vjerojatno plaća cijenu svoje neprivlačnosti, prenosi Business Reader.

Kada se sve zbroji, ispada da nesretnika to košta 230 000$ tokom njegovog radnog vijeka.

Pretile amerikanke njihova težina godišnje liši 14 000$, odnosno imaju 12% manju plaću od svojih mršavijih kolegica ako su bjeljkinje, ili 7% ako su afroamerikanke. S druga strane, jako mršave žene godišnje zarade 2000$ više od žene prosječne težine koja radi na istoj poziciji.

Muškarci, pak, imaju suprotan problem. Oni mršaviji manje zarađuju i to 9000$ godišnje.

Visina također igra ulogu u visini plaće pa tako visoke žene zarade od 5 do 8% više od svojih nižih kolegica.

index

Rezultat tih istraživanja pokazuje da plavuše zarađuju više od brineta i crvenokosih žena, što, moram priznati mene malo iznenađuje zbog one predrasude o glupastim i bezbrižnim plavušama. 🙂 Riječ je konkretno o 870$ mjesečno. Općenito, plavuše financijski bolje prođu u životu, tvrdi se, a jedan razlog je i to što se udaju za bogatije muževe, koji zarađuju oko 6% više od muževa ostalih žena.

A ništa, pravac teretana i frizerski salon:)

 

 

Ekonomija i psihologija

Ekonomija+psihologija=bihevioralna ekonomija. Ova prilično nova grana ekonomije u određivanju daljnjih ekonomskih kretanja uzima u obzir socijalne, kognitivne i emotivne elemente te koristi metodologiju i rezultate društvenih znanosti. Bihevioralna ekonomija odgovara na pitanja kao što su kada ljudi donose pogrešne, iracionalne odluke?

b. ekonomija

Neke od studija bihevioralne ekonomije pokazala su;

  • Ljudi će prije kupiti džem kad im se ponudi 6, nego kad im se ponudi 24 vrste.
  • Kada djeca igraju neku zabavnu igru i budu nagrađena za to, gube interes za igru nakon što nagrada ode.
  • Manageri podcjenjuju unutarnju motivaciju svojih zaposlenika
  • Kod bacanja novčića 6 puta, ljudi vjeruju da je manje vjerojatno da ćete dobiti kombinaciju glava-glava-glava-pismo-pismo-pismo, nego glava-pismo-pismo-glava-glava-pismo, iako je vjerojatnost ista.

Ipak, nije sve kod bihevioralne ekonomije tako jednostavno. Naime, sva ova istraživanja napravili su psiholozi, a ne bihevioralni ekonomisti, čime su psiholozi ne samo u ovom, nego u mnogim slučajevima zakinuti, najmanje za priznanje svoje struke. Naime, sve češće se primjena kognitivne psihologije kategorizira kao bihevioralna ekonomija.

O tome govori i jedan psiholog koji kaže kako ga barem jednom tjedno predstave kao bihevioralnog ekonomista. Jednom prilikom kad je pokušao ispraviti tu grešku, odgovor je bio – bihevioralna ekonomija zvuči više cool nego psihologija.

U svome članku dotični psiholog objašanjava zašto je tomu tako:

1. Bihevioralni ekonomosti privlačniji su od psihologa – u istraživanju o fizičkoj privlačnosti profesora 36 različitih znanstvenih polja, b. ekonomisti su na 30 mjestu, a psiholozi na 10.

2. B. ekonomisti rade zanimljiviji posao od psihologa.

3. B. ekonomija zvuči kompliciranije od psihologije.

Eto, sad znate:)

 

 

 

Novac i sreća

Možda vam novac ne može kupiti sreću, ali može pomoći da budete sretni, posebice ako potrošite svoje novce dok ste mladi, odnosno prije nego vam se zdravlje pogorša i manje budete u mogućnosti uživati u svemu onome što vam novac može priuštiti, tvrde Amy Finkelstein (MIT), Erzo Luttmer (Harvard) i Matthew Notowidigdo (MIT) u zajedničkom istraživanju. Njihova teza svodi se na to da mladi jednostavno mogu više uživati od starijih ljudi, stoga je pametnije živjeti po geslu Carpe Diem, nego štediti za mirovinu.

Može li novac kupiti sreću?

Članak o tom istraživanju možete pročitati ovdje

Časopis Time pak, navodi nekoliko činjenica o povezanosti novaca i sreće. Naime, novac pridonosi sreći, ali samo do određene sume. Sveučilište Princeton 2010. godine provelo je istraživanje koje je pokazalo kako emocionalno blagostanje raste sa plaćom, ali samo do 75000$/god., odnosno, kad preračunamo, 40 000kn/mj. Kod više plaće, ljudi poimaju svoj život ugodnijim, ali u svakodnevnom životu nisu sretniji.

Da bi vam novac priuštio sreću, trošite na doživljaje, primjerice na putovanja, spa tretmane, večere i sl., a ne na stvari. Iako stvari duže traju, doživljaju nam donose više i dogotrajnije zadovoljstvo.

Pomaganje drugima, npr. dobrotvornoj udruzi ili prijatelju u nevolju donijet će vam veliko zadovoljstvo. Isti efekt imat će i darivanje drugima, posebice ako se izabrali savršen dar. Ovo je odlična vijest, jer upravo je vrijeme Božića, vrijeme darivanja i pažnje jedni prema drugima.

Sve najbolje vam želim za blagdane!

Utjecaj braće i sestara na seljenje

Helmut Rainer i Elmut Rainer koji žive u St. Andrewsu te Thomas Siedler iz Essexa razvili su model mobilnosti radne snage u kojoj na odluke o preseljenju utječe to imate li ili nemate braću i sestre.

Braća

Njihov rad govori o tome kako skrb o roditeljima i obiteljska struktura djeluju zajedno kao utjecaj na mobilnost njihove djece. Glavni rezultat njihova istraživanja pokazuje kako na ekonomsku mobilnost mladih utječe postojanje braće i sestara, te je upravo ta činjenica od krucijalne važnosti. Braća i sestre se natječu u tome gdje će odabrati mjesto življenja i rada tako da u kasnijoj fazi života, kada dođe do potrebe za skrbi o ostarjelim roditeljima, mogu više utjecati na odluku koja će njima odgovarati. Budući da znaju da skrb o roditeljima donosi određene troškove, vrlo vjerojatno će prihvatiti priliku za boljim zaposlenjem van roditeljskog mjesta življenja. Time braća i sestre postižu bolje rezultate na tržištu rada. Manje je vjerojatno da će se jedinci seliti u potrazi za poslom od ljudi koji imaju braće i sestara.

Situacija sa seljenjem se posebno odnosi na one braće i sestre koji dolaze iz siromašnijih dijelova zemlje. Istraživanja su pokazala da će u istom području jedne države, jedinci imati 10% manju plaću od ljudi s braćom i sestrama te imaju 10% više šanse da neće imati stalni posao.